(„Službene novine Federacije BiH“, broj:
15/16 i 15/20)

– prečišćena neslužbena verzija –
I. OPĆE ODREDBE
Član 1.
(1) Ovim zakonom definira se: obveznik poreza
na dobit, metodologija utvrđivanja porezne
osnovice, plaćanje i naplata poreza na dobit,
otklanjanje dvostrukog oporezivanja, grupno
oporezivanje, oporezivanje kod statusnih
promjena, porezni poticaji, transferne cijene,
kaznene odredbe za prekršaje koji se odnose
na povrede odredbi ovog zakona kao i druga
pitanja od značaja za utvrđivanje poreza na
dobit koji se prema ovom zakonu plaća u
Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Federacija).
(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza
na dobit utvrđuje se posebnim zakonom.
Član 2.
(1) U smislu ovog zakona primjenjuje se
značenje pojmova koji su definirani u drugim
zakonima i propisima u Federaciji i Bosni i
Hercegovini, ukoliko u ovom zakonu nije
izričito navedeno drugačije značenje.
(2) U smislu ovog zakona primjenjuju se
sljedeći pojmovi:
a) pojam “porezni obveznik” znači svako lice
koje podliježe plaćanju poreza na dobit prema
ovom zakonu;
b) pojam “lice” znači svako fizičko ili pravno
lice;
c) pojam “pravno lice” znači bilo koji oblik
organizacione cjeline koji ima zakonska prava i
obaveze, te se osniva da bi se ostvario
određeni cilj i djeluje u skladu sa zakonskim
propisima uz upisivanje u odgovarajući registar
koji vodi nadležni organ;
d) pojam “povezano lice” znači bilo koje lice
koje je povezano sa poreznim obveznikom na
način predviđen ovim zakonom;
e) pojam “finansijske institucije” obuhvaća
banke, osiguravajuća društva, društva za
reosiguranje, lizing društva, mikrokreditna
društva, društva za upravljanje investicijskim
fondovima, investicijske fondove, brokerska i
dilerska društva;
f) pojam “nadzorni organ” obuhvaća Agenciju
za bankarstvo Federacije Bosne i
Hercegovine, Agenciju za bankarstvo
Republike Srpske, Agenciju za nadzor
osiguravajućih društava Federacije Bosne i
Hercegovine i Agenciju za osiguranje
Republike Srpske;
g) pojam “računovodstveni propisi”
obuhvaća zakonske i podzakonske akte iz
oblasti računovodstva i revizije koji se
primjenjuju na teritoriji Bosne i Hercegovine,
te Međunarodne računovodstvene standarde –
MRS i Međunarodne standarde finansijskog
izvještavanja – MSFI;
h) pojam “finansijski izvještaj” obuhvaća
bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o
promjeni kapitala, izvještaj o novčanim
tokovima;
i) pojam “dobit” znači iskazana ukupna dobit
prije poreza na dobit.
II. OBVEZNICI POREZA NA DOBIT

  1. Porezni obveznik
    Član 3.
    (1) Obveznik poreza na dobit je privredno
    društvo i drugo pravno lice rezident Federacije
    koji privrednu djelatnost obavlja samostalno i
    trajno prodajom proizvoda i/ili pružanjem
    usluga na tržištu u Federaciji, Republici
    Srpskoj, Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine
    (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) ili na
    inostranom tržištu radi ostvarivanja dobiti.
    (2) Obveznik poreza na dobit je i podružnica
    pravnog lica iz Republike Srpske i Brčko
    Distrikta, a koja je registrirana na teritoriji
    Federacije, za dobit koju ostvari poslovanjem u
    Federaciji.
    (3) Obveznik poreza na dobit je i poslovna
    jedinica nerezidentnog pravnog lica koja
    posluje putem stalnog mjesta poslovanja na
    teritoriji Federacije i koja je rezident Federacije.
    (4) Obveznik je i nerezident na osnovu
    ostvarenog prihoda od rezidenta Federacije.
  2. Lica koja ne podliježu porezu na dobit
    Član 4.
    (1) Lica koji ne podliježu porezu na dobit su:
    a) Centralna banka Bosne i Hercegovine;
    b) organi državne, federalne i kantonalne
    uprave i lokalne samouprave;
    c) federalne, kantonalne i lokalne ustanove,
    zavodi, vjerske zajednice, političke stranke,
    sindikati, komore, udruženja, dobrovoljna
    vatrogasna društva, turističke zajednice,
    sportska društva i savezi, fondacije, zaklade,
    ustanove, humanitarne organizacije, pravna
    lica kojima je posebnim propisima povjereno
    obavljanje upravnih poslova iz nadležnosti
    2
    organa uprave i druga pravna lica registrirana
    za obavljanje neprofitne djelatnosti u Federaciji
    i koji ostvaruju prihode na osnovu: prihoda iz
    budžeta ili javnih fondova države, Federacije,
    kantona i jedinica lokalne samouprave; prihoda
    na osnovu sponzorstva ili donacija u novcu ili
    naturi, članarina, naknada kao i prihoda od
    prodaje ili prijenosa dobara, osim dobara koja
    se koriste ili su se koristila za obavljanje
    djelatnosti na tržišnom osnovu.
    (2) Ako pravna lica iz stava (1) tačka c) ovog
    člana, koja su registrirana u skladu sa
    posebnim propisima, obavljaju neku tržišnu
    djelatnost te ostvaruju i druge prihode sa
    tržišta, izuzev prihoda navedenih u stavu (1)
    tačka c) ovog člana, obveznici su poreza na
    dobit za dobit koju ostvare obavljanjem takvih
    djelatnosti.
    (3) Ako pravna lica iz stava (2) ovog člana ne
    podnose prijave kao obveznici poreza na dobit,
    Porezna uprava Federacije Bosne i
    Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna
    uprava) će po službenoj dužnosti ili na
    prijedlog poreznog obveznika ili drugih
    zainteresiranih lica rješenjem utvrditi da su ta
    pravna lica obveznici poreza na dobit za tu
    djelatnost ili za prihode koji nisu navedeni u
    stavu (1) tačka c) ovog člana.
  3. Rezident i nerezident
    Član 5.
    (1) Rezident Federacije, u svrhu ovog zakona,
    jeste pravno lice koje ispunjava jedan od
    sljedećih uvjeta:
  4. sjedište pravnog lica je upisano u sudski
    registar poslovnih subjekata u Federaciji,
  5. mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja
    pravnog lica se nalazi na teritoriji Federacije.
    (2) Nerezidentom se smatra pravno lice čije je
    sjedište van granica Bosne i Hercegovine i/ili
    čije se mjesto stvarne uprave i nadzora
    poslovanja nalazi van granica Bosne i
    Hercegovine.
  6. Poslovna jedinica nerezidenta
    Član 6.
    (1) Poslovnom jedinicom nerezidenta smatra
    se stalno mjesto poslovanja putem kojeg
    nerezidentno pravno lice obavlja poslovanje u
    cijelosti ili djelimično.
    (2) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća:
    a) sjedište uprave,
    b) podružnicu,
    c) poslovnicu,
    d) tvornicu,
    e) radionicu i
    f) rudnik, naftne ili plinske izvore, kamenolom ili
    bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnog
    bogatstva.
    (3) Stalno mjesto poslovanja predstavlja i
    gradilište ili građevinski ili instalaterski projekt,
    ukoliko poslovanje traje duže od šest mjeseci.
    (4) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća i
    pružanje usluga, uključujući i savjetodavne
    usluge od pravnog lica putem zaposlenih ili
    drugog lica koje je u tu svrhu angažiralo
    pravno lice, ukoliko se djelatnost odnosi na isti
    ili povezani projekt u Federaciji u periodu ili
    periodima koji ukupno traju duže od tri mjeseca
    u bilo kojem dvanaestomjesečnom periodu.
    (5) Izuzetno od odredbi st. od (1) do (4) ovog
    člana, stalnim mjestom poslovanja ne smatra
    se:
    a) korištenje objekata isključivo u svrhu
    skladištenja, izlaganja ili isporuke proizvoda ili
    roba koje pripadaju tom pravnom licu;
    b) držanje zaliha proizvoda ili roba koje
    pripadaju tom pravnom licu isključivo u svrhu
    skladištenja, izlaganja ili isporuke;
    c) držanje zaliha proizvoda ili roba koje
    pripadaju tom pravnom licu isključivo za
    potrebe prerade koje obavlja drugo pravno lice;
    d) održavanje stalnog mjesta poslovanja
    isključivo u svrhu nabavke proizvoda ili roba ili
    prikupljanja informacija za sebe;
    e) održavanje stalnog mjesta poslovanja
    isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih
    pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za pravno
    lice;
    f) održavanje stalnog mjesta poslovanja
    isključivo zbog kombinacije djelatnosti
    spomenutih u tačkama od a) do e) ovog stava,
    pod uvjetom da je cjelokupna djelatnost
    stalnog mjesta poslovanja, koja se javlja kao
    rezultat te kombinacije, pripremnog ili
    pomoćnog karaktera.
    (6) Izuzetno od odredbi st. (1) i (2) ovog člana,
    kada pravna lica – osim posrednika sa
    samostalnim statusom na kojeg se primjenjuje
    stav (7) ovog člana – djeluje u ime nekog
    pravnog lica, te ima ovlaštenje da u Federaciji
    zaključuje ugovore uime i za račun tog pravnog
    lica, smatra se da to pravno lice ima stalno
    mjesto poslovanja u Federaciji ukoliko
    aktivnosti tog pravnog lica nisu ograničene na
    djelatnosti navedene u stavu (5) ovog člana,
    koje, iako se obavljaju putem stalnog mjesta
    poslovanja, ne bi se smatralo stalnim mjestom
    poslovanja u skladu sa odredbama ovog stava.
    3
    (7) Ne smatra se da pravno lice ima stalno
    mjesto poslovanja kada obavlja poslovne
    djelatnosti samo putem posrednika, glavnog
    komisionara ili drugog zastupnika sa
    samostalnim statusom, pod uvjetom da taj
    zastupnik djeluje u okviru svoje redovne
    poslovne djelatnosti.
    (8) Činjenica da rezidentno pravno lice
    kontroliše nerezidentno pravno lice ili je pod
    njegovom kontrolom, sama po sebi ne čini ovo
    prvo pravno lice stalnim mjestom poslovanja
    ovog drugog pravnog lica.
    (9) Ako pravna lica iz stava (1) ovog člana ne
    podnose prijave kao obveznici poreza na dobit,
    Porezna uprava će po službenoj dužnosti ili na
    prijedlog poreznog obveznika ili drugih
    zainteresiranih lica rješenjem utvrditi da su ta
    pravna lica obveznici poreza na dobit.
    III. POREZNA OSNOVICA
  7. Opće odredbe
    Član 7.
    (1) Porezna osnovica utvrđuje se u poreznom
    bilansu usklađivanjem rashoda i prihoda i
    kapitalne dobiti/gubitka iskazanih u finansijskim
    izvještajima na način propisan ovim zakonom.
    (2) Porezna osnovica se izračunava kao dobit
    iskazana u finansijskom izvještaju uvećana za
    porezno nepriznate rashode i druge porezno
    nepriznate stavke i umanjena za neoporezive
    stavke u skladu sa ovim zakonom.
    (3) Svaki prihod i kapitalna dobit koju ostvari
    porezni obveznik uključuje se u poreznu
    osnovicu osim stavki koje se, u skladu sa ovim
    zakonom, ne uključuju.
    (4) Iznos poreza na dobit se izračunava
    množenjem porezne osnovice stopom poreza
    na dobit.
    (5) Porezno priznati rashodi obuhvaćaju sve
    dokumentirane rashode koji su umanjeni za
    iznos poreza na dodanu vrijednost koji se
    može odbiti, koje porezni obveznik snosi u
    svrhu ostvarivanja dobiti, ako su pravilno
    iskazani u finansijskim izvještajima.
    (6) Naknade, takse i drugi javni prihodi koje je
    obveznik dužan platiti na osnovu drugih
    zakonskih propisa smatraju se da su plaćeni u
    svrhu ostvarivanja dobiti.
    (7) Utvrđivanje porezne osnovice vrši se na
    konzistentan način kako je propisano ovim
    članom.
    (8) Kod utvrđivanja porezne osnovice dobit
    podružnice/poslovne jedinice mora odgovarati
    onoj dobiti koju bi ostvarila
    podružnica/poslovna jedinica kada bi bila
    samostalno i nezavisno pravno lice koje
    obavlja istu ili sličnu djelatnost pod istim ili
    sličnim uvjetima, te kada bi obavljala djelatnost
    potpuno samostalno sa pravnim licem čija je
    podružnica/poslovna jedinica.
    (9) Transakcije koje nisu obavljene u poslovne
    svrhe s ciljem ostvarivanja dobiti ne priznaju se
    pri izračunavanju porezne osnovice.
    Član 8.
    Za utvrđivanje porezne osnovice priznaju se
    svi rashodi, prihodi i kapitalna dobit/gubitak u
    iznosima koji su iskazani u poslovnim
    knjigama, a koji su u skladu sa
    računovodstvenim propisima, ukoliko nije
    drugačije propisano ovim zakonom.
  8. Usklađivanje rashoda
    Član 9.
    (1) Porezno nepriznatim rashodima smatraju
    se:
    a) zatezne kamate i troškovi postupka
    prinudne naplate javnih prihoda koji se plaćaju
    i obračunavaju prema poreznim
    administracijama;
    b) sudski troškovi vezani uz sporove u vezi sa
    javnim prihodima bilo da ih je porezni obveznik
    stvarno snosio ili su nadoknađeni;
    c) novčane kazne koje izriče nadležni organ;
    d) obračunati i plaćeni porez na dobit;
    e) porez po odbitku koji je obračunat i plaćen
    na vlastiti teret isplatioca;
    f) izdaci političkim strankama;
    g) raspodjela dobiti i svaka raspodjela iz
    kapitala;
    h) rashodi na ime povećanja rezervi koje nisu
    predviđene ili su izvršene iznad dozvoljenog
    iznosa propisanog članom 13. ovog zakona;
    i) rashodi koji se ne mogu povezati sa
    ostvarivanjem dobiti ili se ne mogu povezati sa
    principom poslovanja pažnjom dobrog
    privrednika;
    j) finansijski rashodi iznad iznosa propisanog
    članom 18. ovog zakona;
    k) rashodi na ime ispravke vrijednosti
    potraživanja od lica kojem se istovremeno
    duguje, do iznosa obaveze prema tom licu;
    l) zatezne kamate, penali i ugovorne kazne
    između povezanih lica;
    4
    m) rezervisanja koja se ne tretiraju kao
    porezno priznat rashod u skladu sa ovim
    zakonom.
    (2) Pored rashoda iz stava (1) ovog člana
    porezno nepriznatim rashodima poreznih
    obveznika iz člana 3. st. (2) i (3) i člana 4. stav
    (2) ovog zakona smatraju se opći i
    administrativni troškovi koji se ne mogu
    direktno pripisati poslovanju.
    Član 10.
    (1) Rashodi nastali na ime evidentiranja zaliha
    priznaju se u iznosima iskazanim u
    finansijskom izvještaju primjenom metode
    prosječne nabavne cijene.
    (2) Ukoliko se zalihe evidentiraju po
    obračunskim vrijednostima koje odstupaju od
    nabavnih vrijednosti, razlika koja proizlazi iz
    odstupanja predstavlja porezno nepriznat
    rashod.
    (3) Rashodi nastali na ime usklađivanja
    vrijednosti zaliha sa njihovom neto ostvarivom
    vrijednosti priznaju se u poreznom periodu u
    kojem su te zalihe prodate ili otpisane ili
    uništene.
    Član 11.
    (1) Troškovi plaća i drugih primanja lica koji se
    u skladu sa propisima o porezu na dohodak
    smatraju prihodom od nesamostalne ili
    samostalne djelatnosti, a na koje su obračunati
    obavezni doprinosi i porez na dohodak,
    porezno su priznat rashod.
    (2) Naknade koje isplaćuje poslodavac u
    skladu sa propisima o porezu na dohodak su
    porezno priznat rashod.
    (3) Porezno priznatim rashodom smatraju se i
    rashodi na osnovu obračunatih obaveznih
    doprinosa, uz uvjet da su obračunati u skladu
    sa važećim propisima u Federaciji, odnosno
    Republici Srpskoj i Brčko Distriktu.
    (4) Porezno priznatim rashodom smatraju se i
    date stipendije učenicima i studentima, koji
    nisu povezana lica sa poreznim obveznikom a
    na redovnom su školovanju, do iznosa koji ne
    podliježe oporezivanju prema propisima o
    porezu na dohodak.
    Član 12.
    (1) Rashodi na osnovu reprezentacije, a koja je
    nastala obavljanjem poslovne djelatnosti,
    priznaju se kao porezno priznat rashod u
    iznosu 30% rashoda reprezentacije.
    (2) Pod porezno priznatom reprezentacijom iz
    stava (1) ovog člana podrazumijevaju se
    rashodi nastali uslijed ugošćavanja poslovnih
    partnera, a koji su povezani sa obavljanjem
    djelatnosti ili uspostavljanjem poslovne
    saradnje.
    (3) Rashodi na osnovu donacija za
    humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i
    sportske svrhe, a koje se daju pravnim licima
    koji nisu obveznici poreza na dobit ili fizičkim
    licima koji nemaju drugih primanja, priznaju se
    kao porezno priznat rashod do visine 3%
    ukupnog prihoda u periodu za koji se utvrđuje
    porez na dobit.
    (4) Rashodi na osnovu sponzorstva koji
    proizlaze iz ugovora o sponzorstvu, priznaju se
    kao porezno priznat rashod do visine 3%
    ukupnog prihoda u periodu za koji se utvrđuje
    porez na dobit.
    (5) Pod porezno priznatim rashodima na
    osnovu sponzorstva iz stava (4) ovog člana
    podrazumijevaju se rashodi na ime podrške za
    organiziranje i održavanje manifestacija i
    drugih sličnih događaja ili projekata koji nisu
    direktno povezani sa poslovanjem obveznika,
    sa ili bez protuusluge u vidu reklamiranja
    imena, djelatnosti, proizvoda i usluga
    sponzora.
    (6) Izuzetno, rashodi iz st. (1), (3) i (4) ovog
    člana, a koji su nastali u transakcijama sa
    povezanim licima, predstavljaju porezno
    nepriznat rashod.
    Član 13.
    (1) Porezni obveznik može odbiti kao porezno
    priznat rashod, rashod na ime rezervisanja iz
    st. (2) i (3) ovog člana.
    (2) Rezervisanja za buduće rashode u vezi sa
    zaštitom životne sredine priznata su u porezne
    svrhe ukoliko postoji pravna obaveza koja
    nalaže poreznom obvezniku zaštitu životne
    sredine. Iznos koji se može izdvojiti u takvu
    rezervu ne smije prelaziti 30% oporezive dobiti
    prije izdvajanja u rezerve. Ukupna rezerva za
    zaštitu životne sredine ni u jednom trenutku ne
    može prelaziti upisani kapital u sudski registar
    poreznog obveznika.
    (3) Rezervisanja koja se formiraju za buduće
    troškove u garantnim rokovima priznaju se
    najviše do 4% godišnjeg prometa poreznog
    5
    obveznika koji se odnosi na proizvode za koje
    se daje garancija u poreznom periodu. Ako
    rezerva prelazi dopušteni iznos, za tu razliku
    povećava se porezna osnovica u tom
    poreznom periodu.
    (4) Rezervisanja koja se formiraju na ime
    penala, rabata, popusta ne smatraju se
    rezervisanjima u smislu stava (3) ovog člana.
    Član 14.
    Rezervisanja iz člana 9. stav (1) tačka m)
    mogu umanjiti poreznu osnovicu poreznog
    perioda kada je nastao događaj za koji je
    izvršeno rezervisanje.
    Član 15.
    (1) Troškovi istraživanja i razvoja mogu se
    odbiti od porezne osnovice u momentu
    nastanka na način propisan ovim članom.
    (2) Troškovi iz stava (1) ovog člana su svi
    rashodi vezani uz poslove osnovnog
    istraživanja, primijenjenog istraživanja i
    razvoja, a posebno svi direktni troškovi kao što
    su plaće, naknade, cijena materijala i usluga,
    troškovi opreme i objekata u mjeri u kojoj se
    koriste za aktivnosti istraživanja i razvoja.
    Član 16.
    (1) Finansijskim institucijama priznaju se
    rashodi po osnovu ispravki vrijednosti
    potraživanja bilansne aktive i rezervisanja za
    pokriće očekivanih kreditnih gubitaka za
    vanbilansne aktive koje se knjigo-vodstveno
    evidentiraju kroz bilans uspjeha, a koje su
    finansijske institucije izvršile u skladu sa
    računo-vodstvenim propisima, i rasporedile
    prema propisi-ma nadzornih organa na nivo
    kreditnog rizika 3. Prihodi po osnovu
    umanjenja ispravke vrijednosti i rezervisanja
    uključuju se u poreznu osnovicu.
    (2) Rashodi po osnovu ispravki vrijednosti
    potraživanja bilansne aktive kod kojih je nizak
    nivo kreditnog rizika (nivo kreditnog rizika 1 i 2)
    nisu porezno priznat rashod. Prihodi po osnovu
    umanjenja isključuju se iz porezne osnovice.
    (3) Osiguravajućim društvima i društvima za
    reosiguranje kao porezno dopustiv priznaje se
    rashod na ime formiranja matematičke rezerve,
    ukoliko su formirana u skladu sa propisima
    nadzornog organa.
    (4) Osiguravajućim društvima i društvima za
    reosiguranje kao porezno dopustiv priznaje se
    rashod na ime formiranja tehničke rezerve
    osiguranja, izuzev matematičke rezerve, pod
    uvjetima:
    a) da su formirana u skladu sa propisima
    nadzornog organa;
    b) da iznos povećanja rezerve u bilansu stanja
    tekućeg u odnosu na prethodni period ne
    prelazi 20%.
    (5) Rashodi koji prelaze iznose utvrđene
    prema odredbama ovog člana predstavljaju
    porezno nepriznat rashod i ne mogu se
    prenositi u budući porezni period.
    Član 17.
    (1) Na teret rashoda priznaju se ispravke
    vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se u
    skladu sa računovodstvenim propisima
    iskazuju kao prihod, osim rashoda iz člana 9.
    stav (1) tačka k), pod uvjetima:
    a) da su potraživanja u prethodnom poreznom
    periodu bila uključena u prihode obveznika i da
    nisu naplaćena u roku 12 mjeseci od datuma
    dospijeća naplate ili
    b) da su potraživanja utužena ili da je pokrenut
    izvršni postupak ili da su potraživanja
    prijavljena u likvidacijskom ili stečajnom
    postupku nad dužnikom.
    (2) Na teret rashoda priznaju se i ispravke
    vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se u
    skladu sa računovodstvenim propisima ne
    iskazuju kao prihod osim rashoda iz člana 9
    stav (1) tačka k), ukoliko su ispunjeni uvjeti
    propisani u stavu (1) ovog člana.
    (3) Odredbe ovog člana ne odnose se na
    finansijske institucije kod formiranja rezervi u
    skladu sa propisima nadzornih organa.
    Član 18.
    (1) Finansijski rashodi na ime kamate ili njenog
    funkcionalnog ekvivalenta po finansijskim
    ugovorima i instrumentima uzetim od
    povezanih lica predstavljaju porezno priznat
    rashod na način definiran ovim članom.
    (2) Ukoliko odnos stavki ukupnih obaveza na
    osnovu finansijskih ugovora i upisanog kapitala
    u sudski registar poreznog obveznika prelazi
    odnos 4:1, finansijski rashodi koji se mogu
    pripisati iznosu koji prelazi odnos 4:1
    predstavljaju porezno nepriznat rashod.
    (3) Porezno nepriznati rashodi iz stava (2)
    ovog člana ne mogu se prenositi iz jednog
    poreznog perioda u drugi.
    6
    (4) Ovaj član se ne primjenjuje na banke, lizing
    društva i osiguravajuća društva.
    Član 19.
    (1) Kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje
    se obračunata amortizacija primjenom
    proporcionalne metode amortizacija na
    dugotrajnu imovinu i imovinu s pravom
    korištenja na način propisan ovim članom.
    (2) Porezno priznate stope amortizacije
    dugotrajne imovine iznose:
    a) građevinski objekti – 5%,
    b) ceste, komunalni objekti, željeznica – 10%,
    c) oprema, vozila, postrojenja – 15%,
    d) oprema za vodoprivredne, vodovodne i
    kanalizacijske sisteme – 15%,
    e) hardver i softver i oprema za zaštitu okoliša
  • 33,3%,
    f) višegodišnji zasadi – 15%,
    g) osnovna stada – 40% i
    h) nematerijalna imovina – 20%.
    (3) Imovina s pravom korištenja amortizuje se
    kod najmoprimca od prvog dana trajanja najma
    do kraja njenog korisnog vijeka odnosno do
    isteka perioda trajanja najma.
    (4) Rashodi amortizacije se priznaju u porezne
    svrhe samo kada je vlastita dugotrajna imovina
    i imovina s pravom korištenja u upotrebi, kojom
    porezni obveznik obavlja djelatnost.
    (5) Ukoliko je nabavna cijena imovine manja
    od 1.000,00 KM, njena nabavna vrijednost
    može se u cijelosti odbiti u godini u kojoj je ta
    imovina nabavljena.
    (6) Imovina iz stava (1) ovog člana koja je u
    cijelosti otpisana, ali se i dalje vodi u
    evidencijama do momenta otuđenja ili
    uništavanja, ne može se ponovo procjenjivati i
    na nju obračunavati amortizacija i priznati u
    porezne svrhe.
    (7) Rashodi nastali na ime umanjenja
    vrijednosti imovine iz stava (1) ovog člana koji
    se utvrđuju kao razlika između neto sadašnje
    vrijednosti i njene procijenjene nadoknadive
    vrijednosti, priznaju se kao porezno dopustiv
    rashod u poreznom periodu u kojem je ta
    imovina prodata ili uništena uslijed više sile.
    Član 20.
    (1) Izuzetno od člana 19. stav (1), porezni
    obveznik ima pravo na ubrzanu amortizaciju
    dugotrajne imovine koja služi za sprečavanje
    zagađivanja zraka, vode, zemljišta i
    ublažavanje buke.
    (2) Ubrzana amortizacija može biti do 50% viša
    od stopa propisanih članom 19. stav (2) ovog
    zakona. Ukupni trošak amortizacija ne može
    preći nabavnu vrijednost.
  1. Usklađivanje prihoda
    Član 21.
    (1) Prihodi ostvareni na osnovu učešća u
    kapitalu drugog poreznog obveznika ne ulaze
    u osnovicu za oporezivanje, ukoliko se
    isplaćuju iz dobiti na koju je obračunat i plaćen
    porez na dobit.
    (2) Kao dokaz da je prihod iz stava (1) ovog
    člana oporezovan, porezni obveznik uz
    poreznu prijavu dostavlja ovjerenu Izjavu o
    isplaćenoj oporezovanoj dividendi od isplatioca
    dividende.
    Član 22.
    (1) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17.
    ovog zakona koja su bila iskazana kao
    porezno priznat rashod, a koja se kasnije
    naplate ili za koja povjerilac povuče tužbu ili
    prijedlog za izvršenje ili prijavu u stečajnu ili
    likvidacijsku masu, ulaze u poreznu osnovicu
    poreznog obveznika.
    (2) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17.
    ovog zakona koja su bila iskazana kao
    porezno nepriznat rashod, a koja se kasnije
    naplate, u momentu naplate ne ulaze u
    poreznu osnovicu poreznog obveznika.
    Član 23.
    (1) Prihodi nastali na osnovu ukidanja
    rezervisanja iz člana 13. ovog zakona koja su
    bila porezno nepriznat rashod u poreznom
    periodu u kojem su iskazana, ne ulaze u
    poreznu osnovicu.
    (2) Prihodi nastali na osnovu ukidanja
    rezervisanja iz člana 13. ovog zakona koja su
    bila porezno priznat rashod u poreznom
    periodu u kojem su iskazana, ulaze u poreznu
    osnovicu.
  2. Kapitalni dobici i gubici
    Član 24.
    (1) Kapitalni dobici koji uvećavaju poreznu
    osnovicu u periodu u kojem su iskazani su svi
    oni iznosi koji direktno uvećavaju akumuliranu
    ili tekuću dobit u bilansu stanja u skladu sa
    računovodstvenim propisima.
    7
    (2) Kapitalnim dobicima koji uvećavaju poreznu
    osnovicu smatraju se i dobit iz transakcija
    prodaje, otuđenja ili na drugi način prijenosa
    imovine, pod uvjetom da ta dobit nije uključena
    u bilans uspjeha.
    (3) Kapitalni dobitak iz stava (2) ovog člana
    utvrđuje se kao razlika između vrijednosti
    transakcije i nabavne vrijednosti imovine
    umanjene za porezno dopustivu amortizaciju.
    Ukoliko je razlika negativna, u pitanju je
    kapitalni gubitak.
    (4) Za svrhu određivanja kapitalnog dobitka
    vrijednost transakcije je ugovorena vrijednost,
    odnosno tržišna vrijednost ukoliko je
    ugovorena vrijednost niža od tržišne.
    (5) Kapitalni gubici koji umanjuju poreznu
    osnovicu u periodu u kojem su iskazani,
    smatraju se svi oni iznosi koji direktno
    umanjuju akumuliranu ili tekuću dobit u bilansu
    stanja, u skladu sa računovodstvenim
    propisima.
    (6) Kapitalni gubici iz stava (5) ovog člana su
    one transakcije koje su porezno priznati
    rashodi u skladu sa ovim zakonom.
  3. Porezni gubitak
    Član 25.
    (1) Ako se prilikom utvrđivanja osnovice
    poreza na dobit u poreznom bilansu iskaže
    porezni gubitak, tada se taj porezni gubitak,
    iskazan u poreznom bilansu, može koristiti za
    umanjenje porezne osnovice u budućim
    obračunskim periodima, a ne duže od pet
    godina.
    (2) Porezni gubitak iz stava (1) ovog člana, koji
    nije iskorišten u poreznom bilansu za sljedeću
    godinu, koristi se u prvoj narednoj godini u
    kojoj je ostvarena dobit tako da se porezna
    osnovica uvijek umanjuje za porezne gubitke
    starijeg datuma.
    (3) Porezni gubitak koji ne bude iskorišten u
    skladu sa stavom (2) ovog člana u sljedećih
    pet godina od godine u kojoj je nastao, ne
    može se koristiti za umanjenje oporezive dobiti
    u narednim obračunskim periodima.
    (4) Porezni gubitak obveznika koji je nastao
    van teritorije Federacije, u Republici Srpskoj ili
    Brčko Distriktu, kao i porezni gubitak koji je
    nastao u inozemstvu ne priznaje se.
    (5) Sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih,
    iskorištenih i neiskorištenih poreznih gubitaka
    propisuje federalni ministar finansija
    Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na
    dobit.
    IV. STATUSNE PROMJENE
  4. Statusne promjene obveznika
    Član 26.
    (1) Porezni obveznik kod kojeg se vrše
    statusne promjene (spajanje, pripajanje,
    podjela, promjena oblika i prestanak društva)
    dužan je sačiniti poreznu prijavu i utvrditi
    poreznu osnovicu u skladu sa odredbama
    ovog zakona.
    (2) Prava i obaveze spojenih, pripojenih ili
    podijeljenih obveznika preuzimaju pravni
    sljednici iz porezno – pravnog odnosa.
  5. Spajanje, pripajanje, podjela i promjena
    oblika
    Član 27.
    (1) Pravni sljednik sačinjava poreznu prijavu i
    utvrđuje poreznu osnovicu u skladu sa ovim
    zakonom usklađivanjem dobiti iskazane u
    finansijskom izvještaju za period od dana
    statusne promjene do kraja poreznog perioda.
    (2) Ukoliko postoji kontinuitet u oporezivanju
    prilikom spajanja, pripajanja, podjele i
    promjene oblika pravnog lica, te obveznik
    nastavlja djelatnost, porezna obaveza se
    utvrđuje na način kao i da nije bilo statusne
    promjene.
    (3) Kontinuitet u oporezivanju, u smislu stava
    (2) ovog člana, postoji ako pri prijenosu na
    pravnog sljednika isti nastavljaju voditi
    knjigovodstvene vrijednosti imovine i obaveza,
    odnosno da ne dolazi do promjena u
    vrijednosti kod sljednika.
    (4) Ako se prilikom spajanja, pripajanja ili
    podjele ne nastavljaju voditi iste
    knjigovodstvene vrijednosti preuzete imovine i
    obaveza, razlika kapitala koja iz promjene
    proizlazi uključuje se u poreznu osnovicu
    pravnog sljednika.
    (5) Odredbe st. od (2) do (4) ovog člana
    primjenjuju se nezavisno od toga da li se radi o
    jednom ili više pravnih lica koja su izvršila
    statusne promjene.
  6. Porezni tretman likvidacije i stečaja
    Član 28.
    8
    (1) Dobit poreznog obveznika u postupku
    stečaja od dana donošenja rješenja o
    otvaranju stečajnog postupka do dana početka
    primjene plana reorganizacije kod stečaja ili
    pravomoćnosti rješenja o nastavljanju
    stečajnog postupka, kao i dobiti u postupku
    reorganizacije, oporezuje se u skladu sa ovim
    zakonom.
    (2) Obveznik iz stava (1) ovog člana sačinjava
    poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:
    a) otvaranja stečajnog postupka sa stanjem na
    dan otvaranja;
    b) početka primjene plana reorganizacije sa
    stanjem na taj dan.
    (3) Dobit poreznog obveznika u periodu od
    pravomoćnosti rješenja o nastavljanju
    stečajnog postupka do pravomoćnosti rješenja
    o zaključenju stečajnog postupka (u daljnjem
    tekstu: period stečaja), utvrđuje se kao
    pozitivna razlika vrijednosti imovine obveznika
    sa kraja i sa početka perioda stečaja poslije
    namirenja povjerilaca. Vrijednost imovine
    obveznika sa početka perioda stečaja je
    vrijednost imovine na dan otvaranja stečajnog
    postupka korigovana za promjene nastale do
    početka perioda stečaja.
    (4) Obveznik iz stava (3) ovog člana sačinjava
    poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:
    a) pravomoćnosti rješenja o nastavljanju
    stečajnog postupka sa stanjem na dan
    pravomoćnosti tog rešenja;
    b) pravomoćnosti rješenja o zaključenju
    stečajnog postupka sa stanjem na dan
    pravomoćnosti tog rješenja.
    Član 29.
    (1) Dobit poreznog obveznika u postupku
    likvidacije od dana donošenja rješenja o
    otvaranju likvidacionog postupka do dana
    pravomoćnosti rješenja o okončanju
    likvidacionog postupka, oporezuje se u skladu
    sa ovim zakonom.
    (2) Obveznik iz stava (1) ovog člana sačinjava
    poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:
    a) otvaranja likvidacionog postupka sa stanjem
    na dan otvaranja;
    b) pravomoćnosti rješenja o okončanju
    likvidacionog postupka sa stanjem na dan
    pravomoćnosti tog rješenja.
    Član 30.
    (1) Ako je likvidacioni višak imovine veći od
    upisanog kapitala u sudski registar pravnog
    lica, a koji pripada vlasniku pravnog lica nad
    kojim je okončan postupak likvidacije, odnosno
    zaključen postupak stečaja, ostvareni višak
    ima status dividende.
    (2) Vrijednost imovine iz stava (1) ovog člana
    jednaka je njenoj tržišnoj vrijednosti nakon
    okončanja postupka stečaja, odnosno
    likvidacije.
    (3) Ako je knjigovodstvena vrijednost kapitala
    veća od iznosa likvidacionog viška te vlasnik
    kapitala ostvaruje gubitak, nastali gubitak se
    ne priznaje kao porezno dopustivo umanjenje
    porezne osnovice.
    V. POREZNA STOPA
    Član 31.
    Porez na dobit plaća se po stopi od 10% na
    poreznu osnovicu utvrđenu u poreznom
    bilansu.
    VI. OTKLANJANJE DVOSTRUKOG
    OPOREZIVANJA DOBITI
    Član 32.
    (1) Ukoliko tokom poreznog perioda privredno
    društvo – rezident Federacije ostvaruje dobit iz
    poslovanja putem podružnice u Republici
    Srpskoj i Brčko Distriktu, porez na dobit koji taj
    rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se
    za iznos poreza koji je platio ili treba platiti na
    dobit ostvarenu u Republici Srpskoj, odnosno
    Brčko Distriktu u skladu sa ovim članom.
    (2) Ukoliko tokom poreznog perioda privredno
    društvo – rezident Federacije ostvaruje dobit iz
    poslovanja izvan teritorije Bosne i
    Hercegovine, porez na dobit koji taj rezident
    treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos
    poreza koji je platio ili treba platiti na dobit
    ostvarenu izvan teritorije Bosne i Hercegovine
    u skladu sa ovim članom.
    (3) Umanjenje poreza na dobit predviđeno st.
    (1) i (2) ovog člana ne može preći iznos poreza
    koji bi se inače platio za taj iznos dobiti
    iskazane u skladu sa odredbama POGLAVLJA
    III. POREZNA OSNOVICA ovog zakona.
    (4) Ukoliko tokom poreznog perioda rezident
    Federacije ostvaruje prihod izvan teritorije
    Bosne i Hercegovine, porez na dobit koji taj
    rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se
    za iznos poreza po odbitku koji je platio izvan
    teritorije Bosne i Hercegovine.
    9
    (5) Odredbe iz st. (3) i (4) ovog člana
    primjenjuju se u skladu sa članom 35. ovog
    zakona.
    Član 33.
    (1) Obveznik iz člana 32. st. (1) i (2) ovog
    zakona dužan je nadležnoj organizacionoj
    jedinici Porezne uprave podnijeti dokaze o
    visini dobiti i visini poreza na dobit koji je
    njegova podružnica platila.
    (2) Obveznik iz člana 32. stav (4) ovog zakona
    dužan je nadležnoj organizacionoj jedinici
    Porezne uprave podnijeti dokaze o visini
    prihoda, visini poreza po odbitku koji je plaćen
    i, po potrebi, Potvrdu o rezidentnosti koju
    izdaje nadležni organ države isplatioca prihoda
    ukoliko dokaz o visini prihoda nije ovjerio
    nadležni organ države isplatioca.
    Član 34.
    (1) Potvrdu o rezidentnosti u svrhu
    izbjegavanja dvostrukog oporezivanja na
    zahtjev poreznog obveznika – rezidenta
    Federacije izdaje nadležna organizaciona
    jedinica Porezne uprave u kojoj je evidentiran
    kao porezni obveznik.
    (2) Oblik, sadržaj i postupak izdavanja potvrde
    o rezidentnosti koji proizlazi iz ugovora o
    izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
    propisuje federalni ministar finansija.
    Član 35.
    (1) Ugovori o izbjegavanju dvostrukog
    oporezivanja koje je ratifikovala ili na bazi
    notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina
    primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili
    prihoda nerezidenta i imaju prioritet u odnosu
    na odredbe ovog zakona.
    (2) Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog
    oporezivanja ne mogu se pripisivati nove
    porezne obaveze.
    VII. POREZNI POTICAJI
    Član 36.
    (1) Porezni obveznik ima pravo na umanjenje
    plaćanja poreza na dobit na osnovu
    investiranja u skladu sa uvjetima propisanim u
    ovom članu.
    (2) Poreznom obvezniku koji izvrši investiranje
    iz vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u
    vrijednosti više od 50% ostvarene dobiti
    tekućeg poreznog perioda, umanjuje se
    obaveza obračunatog porez na dobit za 30%
    iznosa u godini investiranja.
    (3) Pod investiranjem u proizvodnu opremu iz
    stava (2) ovog člana podrazumijeva se
    kupovina stalnih sredstava i to: postrojenja i
    opreme, uz izuzetak putničkih automobila, koju
    obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu
    obavljanja proizvodne djelatnosti.
    (4) Poreznom obvezniku koji u periodu od pet
    uzastopnih godina izvrši investiranje iz vlastitih
    sredstava u ukupnom iznosu 20 miliona KM, s
    tim da u prvoj godini investira 4 miliona KM,
    umanjuje se obaveza obračunatog porez na
    dobit za 50% iznosa u godinama investiranja.
    (5) Pod investiranjem iz stava (4) ovog člana
    podrazumijeva se ulaganje u stalna sredstava i
    to: nekretnine, postrojenja i opremu, uz
    izuzetak stambenih jedinica i putničkih
    automobila, koja će porezni obveznik koristiti u
    svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.
    (6) Porezni obveznik iz st. (2) i (4) ovog člana
    gubi pravo na porezno oslobađanje ukoliko:
    a) izvrši isplatu dividende tokom i do treće
    godine od posljednje godine korištenja
    poreznog poticaja iz ovog člana iz dobiti koja je
    oslobođena plaćanja poreza na dobit;
    b) u periodu pet godina ne dostigne cenzus za
    investiranje iz stava (4) ovog člana;
    c) koristi pravo prijenosa poreznog gubitka do
    isteka druge godine nakon posljednje godine
    korištenja poticaja.
    (7) Porezni obveznik iz stava (6) ovog člana je
    u obavezi obračunati i uplatiti razliku poreza na
    dobit kao da nije bilo poreznog umanjenja
    zajedno sa zateznim kamatama na javne
    prihode.
    (8) Porezni obveznik ima pravo u jednom
    poreznom periodu koristiti jedan od navedenih
    poreznih poticaja iz ovog člana.
    (9) Federalni ministar finansija će Pravilnikom
    o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati
    sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih,
    iskorištenih i neiskorištenih poreznih poticaja,
    kao i postupak dokazivanja.
    Član 37.
    (1) Porezni obveznik ima pravo na porezno
    priznati rashod u visini dvostrukog iznosa bruto
  • plaće isplaćene novoprimljenim zaposlenima
    ukoliko ispunjava sljedeće uvjete i to:
    10
    a) trajanje ugovora o radu mora biti najmanje
    na period 12 mjeseci sa punim radnim
    vremenom i
    b) novoprimljeni zaposleni nije bio zaposlen
    kod poreznog obveznika ili povezanog lica u
    prethodnih pet godina.
    (2) Porezni obveznik iz stava (1) ovog člana
    gubi pravo na umanjenje porezno priznatih
    rashoda u dvostrukom iznosu ukoliko nije
    ispoštovao uvjete iz stava (1) ovog člana, te je
    u obavezi obračunati i uplatiti razliku poreza
    zajedno sa zateznim kamatama na javne
    prihode.
    VIII. POREZ PO ODBITKU
    Član 38.
    (1) Porez po odbitku obračunava se na prihod
    koji je ostvario nerezident obavljanjem
    povremene djelatnosti na teritoriji Federacije,
    osim prihoda koji se može pripisati poslovnoj
    jedinici nerezidenta u Federaciji. Porez po
    odbitku obračunava se na osnovu isplate ili na
    drugi način izmirene:
    a) dividende, odnosno raspodjela iz dobiti;
    b) kamate ili njenog funkcionalnog ekvivalenta
    po finansijskim instrumentima i aranžmanima;
    c) naknada za autorska prava i druga prava
    intelektualnog vlasništva;
    d) naknada za upravljačke, tehničke i
    obrazovne usluge (uključujući naknade za
    usluge istraživanja tržišta, poreznog
    savjetovanja, revizorske usluge i konzalting
    usluge);
    e) naknada za zakup na osnovu iznajmljivanja
    pokretne i nepokretne imovine;
    f) naknada za zabavne i sportske događaje;
    g) premija osiguranja za osiguranje ili
    reosiguranje od rizika u Federaciji;
    h) naknada za telekomunikacijske usluge;
    i) ostale naknade za usluge, ali samo za
    nerezidente iz država sa kojima nema potpisan
    ugovor o izbjegavanju dvostrukog
    oporezivanja.
    (2) Porez po odbitku se obračunava i plaća i na
    prihod nerezidenta koji se ostvari iz poslovanja
    iz člana 6. st. (3) i (4) ovog zakona, ukoliko
    primalac prihoda nema status poreznog
    obveznika iz člana 3. stav (3) ovog zakona.
    (3) Plaćanju poreza po odbitku ne podliježu:
    a) kamate na kredite koje daju dobavljači za
    nabavku opreme za proizvodne djelatnosti;
    b) kamata na državne obveznice;
    c) premija osiguranja za reosiguranje od rizika
    u Federaciji koju plaća reosiguravalac koji ima
    odobrenje za rad od nadzornog organa.
    (4) Porez po odbitku u ime nerezidenta
    obračunava i obustavlja isplatilac – rezident
    Federacije prilikom isplate, odnosno
    izmirivanja obaveza prema nerezidentu na
    drugi način.
    (5) Isplatilac prihoda je dužan podnijeti
    poreznu prijavu nadležnoj organizacionoj
    jedinici Porezne uprave o obračunatom i
    uplaćenom porezu po odbitku za i u ime
    nerezidenta i platiti taj porez u roku 10 dana
    nakon isteka mjeseca u kojem je izvršena
    isplata, odnosno izmirena obaveza
    nerezidentu.
    (6) Osnovica na koju se obračunava porez po
    odbitku je bruto iznos.
    (7) Porez po odbitku plaća se po stopi 10% a
    na dividende po stopi 5%. Stopa poreza po
    odbitku može biti i niža u slučaju primjene
    Ugovora o izbjegavanju dvostrukog
    oporezivanja.
    (8) Pojam dividenda znači prihod od dionica ili
    drugih prava (izuzev potraživanja), udjela u
    dobiti, kao i prihod od drugih korporativnih
    prava koji podliježe istom poreznom tretmanu
    kao prihod od dionica.
    (9) Pojam kamata znači prihod od potraživanja
    svih vrsta, bilo da su osigurana hipotekom ili
    ne i bilo da nose pravo na udio u dobiti dužnika
    ili ne, a posebno prihod od državnih
    vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili
    pozajmica, uključujući premije i nagrade na
    takve vrijednosne papire, obveznice ili
    pozajmice. Zatezne kamate ne smatraju se
    kamatom u smislu ovog člana.
    (10) Pojam naknade za autorska prava i druga
    prava intelektualnog vlasništva znači naknada
    za korištenje ili pravo korištenja autorskog
    prava na književno, umjetničko ili naučno djelo
    uključujući kinematografske filmove, bilo koji
    patent, licence, zaštitni znak, dizajn ili model,
    plan, tajnu formulu ili postupak ili za informacije
    o industrijskom, komercijalnom ili naučnom
    iskustvu i druga slična prava koja se plaćaju
    nerezidentima.
    (11) Federalni ministar finansija će Pravilnikom
    o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati
    sadržaj i oblik porezne prijave iz stava (5) ovog
    člana.
    Član 39.
    (1) Oporezivim prihodom nerezidenta smatra
    se i prihod koji ostvari nerezidentno pravno lice
    11
    od rezidentnog pravnog lica ili drugog
    nerezidentnog lica na teritoriji Federacije na
    osnovu prodaje ili prijenosa, uz naknadu, za
    nepokretnu imovinu, dionice ili udjele u kapitalu
    koji se u skladu sa računovodstvenim
    propisima smatraju dugoročnim finansijskim
    plasmanom i prava industrijske svojine, ako
    ugovorima o izbjegavanju dvostrukog
    oporezivanja nije drugačije propisano.
    (2) U svrhu utvrđivanja visine prihoda iz stava
    (1) ovog člana prodajnom naknadom se
    smatra ugovorena naknada, osim u slučaju
    prodaje povezanim licima kada je ugovorena
    naknada manja od tržišne, tada se prodajnom
    naknadom smatra tržišna vrijednost bez
    poreza na dodanu vrijednost.
    (3) Nerezident – primalac prihoda iz stava (1)
    ovog člana dužan je nadležnoj organizacionoj
    jedinici Porezne uprave, u općini na čijoj se
    teritoriji nalazi nepokretna imovina, sjedište
    pravnog lica u kojem nerezidentno pravno lice
    ima dionice ili udjele koji su predmet prodaje,
    samostalno ili putem punomoćnika određenog
    u skladu sa posebnim propisima podnijeti
    poreznu prijavu i izvršiti uplatu u roku 30 dana
    od dana ostvarivanja prihoda.
    (4) Ukoliko nerezident – primalac prihoda ne
    podnese poreznu prijavu i izvrši uplatu u
    skladu sa stavom (3) ovog člana, obveznik
    poreza je kupac nepokretne imovine, odnosno
    pravno lice – rezident čije dionice ili udjeli se
    prenose kao da je to njegova porezna
    obaveza.
    (5) Federalni ministar finansija će Pravilnikom
    o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati
    sadržaj i oblik porezne prijave iz stava (3) ovog
    člana.
    Član 40.
    (1) Ukoliko se primjenjuje niža porezna stopa
    od stopa navedenih u članu 38. stav (7) ovog
    zakona, isplatilac je dužan, uz propisani
    obrazac, priložiti nadležnoj organizacionoj
    jedinici Porezne uprave Potvrdu o rezidentnosti
    primaoca prihoda koju je izdao nadležni organ
    države primaoca ne stariju od godinu dana i
    Izjavu nerezidenta da je on primalac prihoda i
    stvarni vlasnik, odnosno korisnik tog prihoda.
    (2) Ukoliko se porez po odbitku uredno i
    pravovremeno ne obustavi i/ili ne plati,
    isplatilac prihoda je dužan platiti porez po
    odbitku koji duguje nerezident kao da je to
    njegova porezna obaveza.
    (3) Ukoliko je Ugovorom o izbjegavanju
    dvostrukog oporezivanja propisano
    oporezivanje u državi nerezidenta, isplatilac
    prihoda je dužan posjedovati u svojoj evidenciji
    dokumente iz stava (1) ovog člana.
    IX. GRUPNO OPOREZIVANJE
  1. Porezno konsolidovanje
    Član 41.
    (1) U smislu ovog zakona matično privredno
    društvo i njegova zavisna društva čine grupu
    privrednih društava ukoliko među njima postoji
    neposredna ili posredna kontrola više od 50%
    dionica, odnosno udjela.
    (2) Grupa privrednih društava iz stava (1) ovog
    člana ima pravo tražiti porezno konsolidovanje
    pod uslovom da:
    a) sva privredna društva u grupi su rezidenti
    Federacije i
    b) postoji odluka društava učesnika da su
    saglasni sa konsolidacijom.
    (3) Zahtjev za odobrenje za porezno
    konsolidovanje matično privredno društvo
    podnosi nadležnoj organizacionoj jedinici
    Porezne uprave najranije istekom poreznog
    perioda u kojem su ispunjeni uvjeti iz st. (1) i
    (2) ovog člana od početka do kraja poreznog
    perioda na koji se odnosi.
    (4) Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz st. od (1) do
    (3) ovog člana, nadležna organizaciona
    jedinica Porezne uprave će u roku 30 radnih
    dana od dana podnošenja zahtjeva donijeti
    rješenje kojim se odobrava porezno
    konsolidovanje.
    Član 42.
    (1) Svaki član grupe iz člana 41. stav (1) ovog
    zakona dužan je podnijeti svoj porezni bilans, a
    matično privredno društvo podnosi
    konsolidovani porezni bilans za grupu
    privrednih društava.
    (2) U konsolidovanom poreznom bilansu gubici
    jednog ili više privrednih društava prebijaju se
    na račun dobiti ostalih privrednih društava u
    grupi.
    (3) Oporeziva dobit koju ostvari član grupe iz
    člana 41. stav (1) ovog zakona, a koja se
    iskazuje u konsolidovanom poreznom bilansu,
    ne može se umanjiti za iznos poreznog gubitka
    koji se prenosi iz prethodnih godina.
    (4) Za obračunati porez po konsolidovanom
    bilansu obveznici su pojedinačni članovi grupe,
    12
    srazmjerno oporezivoj dobiti iz pojedinačnog
    poreznog bilansa, a isplatilac obračunatog
    poreza po konsolidovanom bilansu je matično
    privredno društvo.
    (5) Sadržaj i oblik konsolidovanog poreznog
    bilansa propisuje federalni ministar finansija
    Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na
    dobit.
    Član 43.
    (1) Jednom odobreno porezno konsolidovanje
    primjenjuje se najmanje pet godina.
    (2) Ukoliko se jedno ili više društava u grupi
    naknadno opredijeli za pojedinačno
    oporezivanje prije isteka roka iz stava (1) ovog
    člana, svi članovi grupe dužni su platiti razliku
    poreza koji bi bili dužni platiti da nisu koristili
    porezno konsolidovanje.
    X. TRANSFERNE CIJENE
    Član 44.
    (1) Porezni obveznik koji učestvuje u
    transakciji sa povezanim licem mora utvrditi
    svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu
    sa principom van dohvata ruke.
    (2) Oporeziva dobit poreznog obveznika koji
    učestvuje u jednoj ili više transakcija sa
    povezanim licima u skladu je sa principom van
    dohvata ruke ukoliko se uvjeti transakcija sa
    povezanim licima ne razlikuju od uvjeta koji bi
    bili primijenjeni između nezavisnih lica u
    uporedivim transakcijama provedenim pod
    uporedivim okolnostima.
    (3) Pojam povezana lica podrazumijeva bilo
    koja dva lica ukoliko jedno lice djeluje ili će
    vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama,
    zahtjevima, prijedlozima ili željama drugog lica
    ili ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno djelovati u
    skladu sa smjernicama, zahtjevima,
    prijedlozima ili željama trećeg lica, bez obzira
    na to da li su te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili
    želje saopćeni. Povezanim licima se smatraju
    posebno sljedeća lica:
    a) bračni i vanbračni drug, potomci usvojenici i
    potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i
    sestre i njihovi potomci, djedovi i nane i njihovi
    potomci kao braća i sestre i roditelji bračnog ili
    vanbračnog druga;
    b) pravno lice i svako fizičko lice koje posjeduje
    neposredno ili posredno 25 ili više procenata
    vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u
    tom pravnom licu;
    c) dva ili više pravnih lica ukoliko jedno fizičko
    lice ili treće lice posjeduje direktno ili indirektno
    25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica
    ili glasačkih prava u svakom pravnom licu.
    (4) Ukoliko uvjeti kontrolisane transakcije nisu
    u skladu sa principom van dohvata ruke,
    oporeziva dobit povećat će se kroz povećanja
    prihoda ili smanjenja rashoda koji se mogu
    odbiti od porezne osnovice.
    Član 45.
    (1) U smislu člana 44. stav (2), transakcije su
    uporedive:
    a) tamo gdje nema značajnih razlika između
    njih koje bi mogle bitno uticati na finansijske
    rezultate koji se ispituju po metodi transfernih
    cijena koja se primjenjuje ili
    b) tamo gdje takve razlike postoje, ukoliko se
    mogu izvršiti razumno precizna prilagođavanja
    radi otklanjanja efekata takvih razlika.
    (2) Usklađenost uvjeta transakcije između
    povezanih lica sa principom van dohvata ruke
    utvrđuje se primjenom najprikladnije metode
    transfernih cijena na okolnosti slučaja.
    Najprikladnija metoda transfernih cijena
    odabire se između sljedećih metoda
    transfernih cijena:
    a) metoda uporedivih nekontrolisanih cijena;
    b) metoda cijene koštanja uvećane za
    uobičajenu zaradu ili
    c) metoda preprodajne cijene.
    (3) U slučaju da se ne mogu primijeniti metode
    iz stava (2) ovog člana može se koristiti jedna
    od sljedećih alternativnih metoda:
    a) metoda podjele dobiti;
    b) metoda transakcijske neto-marže ili
    c) bilo koja druga metoda pod uvjetom da se
    nijedna od metoda iz stava (2) ovog člana i
    metoda iz tač. a) i b) ovog stava ne može
    razumno primijeniti za utvrđivanje uvjeta po
    principu van dohvata ruke za transakcije
    između povezanih lica i da ta druga metoda
    donosi rezultat koji je u skladu sa principom
    van dohvata ruke.
    Član 46.
    (1) Porezni obveznik koji učestvuje u
    transakcijama sa povezanim licima dužan je u
    trenutku podnošenja svoje porezne prijave
    imati dokumentaciju o transfernim cijenama
    koja sadrži dovoljno informacija i analizu da se
    potvrdi da su uvjeti njegovih transakcija sa
    povezanim licima u skladu sa principom van
    dohvata ruke.
    (2) Po prijemu zahtjeva Porezne uprave
    porezni obveznik dužan joj je podnijeti
    13
    dokumentaciju o transfernim cijenama u roku
    45 dana.
    (3) Federalni ministar finansija donosi Pravilnik
    o transfernim cijenama u kojem se razrađuje
    primjena pojedinih metoda, utvrđivanje
    transfernih cijena i postupak dokazivanja.
    XI. UTVRĐIVANJE I NAPLATA POREZA NA
    DOBIT
  2. Porezni period
    Član 47.
    (1) Porez na dobit se obračunava na poreznu
    osnovicu u skladu sa odredbama ovog zakona
    za porezni period koji je jednak kalendarskoj
    godini.
    (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, porezni
    period može biti i različit od kalendarske
    godine u slučajevima:
    a) početka poslovanja pravnog lica u toku
    kalendarske godine;
    b) prestanak poslovanja pravnog lica prije
    isteka kalendarske godine;
    c) statusne promjene pravnog lica i
    d) određivanja drugog poreznog perioda na
    osnovu rješenja federalnog ministra finansija
    koje će se primjenjivati najmanje tri uzastopna
    porezna perioda.
    (3) Porezni obveznik sa poreznim periodom iz
    stava (2) tačka d) ovog člana dužan je podnijeti
    poreznu prijavu u roku 30 dana za:
    a) period od 1. januara tekuće godine do dana
    kada po rješenju započinje poslovnu godinu
    koja se razlikuje od kalendarske ili
    b) period od dana kada po rješenju prestaje
    poslovna godina do 31. decembra.
    (4) Porezni obveznik je dužan dostaviti rješenje
    nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne
    uprave u slučaju primjene poreznog perioda iz
    stava (2) tačka d) ovog člana.
  3. Razrez poreza
    Član 48.
    (1) Razrez poreza na dobit vrši se unosom u
    evidenciju Porezne uprave iznosa obaveze
    koju je utvrdio i u svojoj poreznoj prijavi
    iskazao obveznik.
    (2) Razrezom se smatra i unos u evidenciju
    Porezne uprave iznosa porezne obaveze
    utvrđen kontrolom obveznika, odnosno
    obradom njegove porezne prijave i
    usklađivanjem podataka iz poreznog bilansa.
    (3) Razrezom se smatra i unos u evidenciju
    Porezne uprave iznosa porezne obaveze koju
    je Porezna uprava utvrdila na osnovu podataka
    iz porezne prijave koju je ona podnijela u ime
    obveznika.
    (4) Razrez poreza se poništava ili mijenja
    ukoliko Porezna uprava odredi da se razrez
    može izmijeniti ili poništiti ili kada ovlašteni
    službenici Porezne uprave rješenjem nalože
    uplatu dodatno utvrđene porezne obaveze na
    osnovu izvršenog nadzora.
  4. Porezna prijava
    Član 49.
    (1) Porezni obveznici dužni su pravilno i tačno
    popunjenu poreznu prijavu podnijeti nadležnoj
    organizacionoj jedinici Porezne uprave u roku
    30 dana po isteku roka propisanog za
    podnošenje godišnjih finansijskih izvještaja.
    (2) Porezna prijava iz stava (1) ovog člana
    uključuje Prijavu poreza na dobit, Porezni
    bilans i drugu dokumentaciju propisanu ovim
    zakonom.
    (3) Ukoliko ukupni iznos transakcija poreznog
    obveznika iz člana 44. ovog zakona prelazi
    iznos 500.000,00 KM u poreznom periodu,
    porezni obveznik je dužan nadležnoj
    organizacionoj jedinici Porezne uprave
    podnijeti, uz poreznu prijavu, i poseban
    pregled tih transakcija.
    (4) Federalni ministar finansija će Pravilnikom
    o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati
    sadržaj i oblik porezne prijave i poreznog
    bilansa.
    Član 50.
    (1) Porezni obveznik može sam podnijeti
    izmijenjenu poreznu prijavu iz člana 49. ovog
    zakona u roku 180 dana od dana podnošenja
    prve porezne prijave u slučaju ispravljanja
    greške ili dopune podataka na prijavi koja je
    prethodno podnesena.
    (2) Ako je porezni obveznik nakon isteka roka
    iz stava (1) ovog člana uočio potrebu izmjene
    porezne prijave, o tome obavještava nadležnu
    organizacionu jedinicu Porezne uprave.
    (3) Izmijenjenu poreznu prijavu porezni
    obveznik podnosi na istim propisanim
    obrascima na kojima je podnesena porezna
    prijava koja je predmet izmjene, sa naznakom
    da se radi o izmijenjenoj poreznoj prijavi.
    14
    (4) Izmijenjena porezna prijava sadrži
    informacije o razlogu izmjene ranije podnesene
    porezne prijave.
    Član 51.
    Na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni
    postupak, zastaru, prekršajni postupak i druge
    postupke vezane uz porez na dobit primjenjuju
    se posebni propisi.
  5. Naplata poreza
    Član 52.
    (1) Porezni obveznik u toku godine vrši
    plaćanje akontacija poreza na dobit u jednakim
    mjesečnim iznosima.
    (2) Obveznik uplate akontacije je i pravno lice
    iz člana 28. stav (1) i člana 29. stav (1) ovog
    zakona.
    (3) Akontacije se obračunavaju na osnovu
    prijave poreza na dobit prethodnog poreznog
    perioda i takav iznos akontacije se plaća sve
    do podnošenja nove porezne prijave.
    (4) Iznos mjesečne akontacije može se
    izmijeniti na zahtjev poreznog obveznika u
    slučajevima:
    a) statusne promjene poreznog obveznika;
    b) kada postoji osnovana pretpostavka da će
    porezni obveznik poslovati sa gubitkom, uz
    uvjet da tu pretpostavku osnovano može
    dokazati;
    c) prirodne i druge nesreće koje su bitno
    uticale na poslovanje poreznog obveznika.
    (5) Iznos mjesečne akontacije može izmijeniti i
    Porezna uprava uslijed nadzora ili na osnovu
    drugih podataka o poslovanju poreznog
    obveznika kojima raspolaže.
    (6) U slučajevima iz st. (4) i (5) ovog člana
    Porezna uprava će rješenjem utvrditi novi
    mjesečni iznos akontacije poreza na dobit.
    (7) Porezni obveznik koji počinje sa
    poslovanjem prvi put nije dužan plaćati
    akontacije poreza na dobit do podnošenja prve
    prijave poreza na dobit.
    Član 53.
    (1) Akontacija poreza na dobit se plaća do
    kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.
    (2) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u
    prijavi poreza na dobit veći od iznosa ranije
    uplaćenih akontacija poreza na dobit, obveznik
    je tu razliku dužan uplatiti najkasnije 20 radnih
    dana nakon dana podnošenja porezne prijave.
    (3) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u
    prijavi poreza na dobit manji od iznosa ranije
    uplaćenih mjesečnih akontacija poreza na
    dobit ili pretplata poreza na dobit iz ranijih
    perioda, više plaćeni porez će se, u skladu sa
    zahtjevom obveznika, vratiti u roku 20 radnih
    dana od dana podnošenja zahtjeva za povrat ili
    uračunati u akontacije poreza na dobit za
    naredni period ukoliko obveznik nema
    neizmirenih obaveza na osnovu drugih poreza.
    Član 54.
    (1) Na iznos poreza na dobit i/ili na iznos
    mjesečne akontacije koja nije plaćena u
    zakonom propisanom roku, porezni obveznik
    plaća zateznu kamatu na javne prihode.
    (2) Porezni obveznik ima pravo na zateznu
    kamatu na javne prihode u slučaju povrata više
    plaćenog poreza ili pogrešno uplaćenog
    poreza.
  6. Isplata iz dobiti
    Član 55.
    (1) Obveznik ne može vršiti isplate iz dobiti
    ukoliko na dan isplate ima neizmirenih
    obaveza na osnovu direktnih poreza i/ili
    doprinosa ili obaveza prema zaposlenicima sa
    osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti.
    (2) Obveznik ne može davati pozajmice ili vršiti
    prijenos imovine na druga pravna lica ukoliko
    ima neizmirenih obaveza na osnovu plaćanja
    javnih prihoda ili obaveza prema
    zaposlenicima sa osnova prihoda od
    nesamostalne djelatnosti.
  7. Zastara
    Član 56.
    (1) Pravo na utvrđivanje i naplatu poreza,
    kamata i troškova prisilne naplate i novčanih
    kazni izrečenih prema ovom zakonu
    zastarijeva za pet godina po isteku godine u
    kojoj je trebalo izvršiti utvrđivanje, odnosno
    naplatu poreza, kamate, troškova prisilne
    naplate i novčanih kazni.
    (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, pravo na
    utvrđivanje i naplatu poreza, kamata i troškova
    prisilne naplate i novčanih kazni ne zastarijeva
    u slučaju kada se utvrdi da je porezna obaveza
    utvrđena na osnovu netačne dokumentacije ili
    ukoliko porezna prijava nije podnesena.
    15
    XII. POSLOVNE EVIDENCIJE
    Član 57.
    (1) Za utvrđivanje porezne osnovice
    mjerodavne su poslovne knjige i evidencije
    koje se vode u skladu sa računovodstvenim
    propisima.
    (2) Porezni obveznici iz člana 3. st. (2) i (3)
    ovog zakona obavezni su osigurati posebno
    knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i
    obračun oporezive dobiti, a u skladu sa stavom
    (1) ovog člana.
    XIII. KAZNENE ODREDBE
    Član 58.
    (1) Porezni obveznici koji činjenjem ili
    nečinjenjem naprave prekršaj u vezi sa
    odredbama ovog zakona podliježu novčanoj
    kazni za prekršaje.
    (2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do
    100.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
    porezni obveznik ako:
    a) ne podnese poreznu prijavu i porezni bilans
    u skladu sa članom 49. stav (1) ovog zakona;
    b) ne podnese poreznu prijavu poreza po
    odbitku u skladu sa članom 38. stav (5) ili
    članom 39. stav (3) ovog zakona;
    c) ne podnese konsolidovani porezni bilans i
    pojedinačne bilanse u skladu sa članom 42.
    stav (1) ovog zakona;
    d) ne sačinjava poreznu prijavu u skladu sa
    članom 28. st. (2) i (4) i članom 29. stav (2)
    ovog zakona;
    e) ne podnese pregled transakcija u skladu sa
    članom 49. stav (4) ovog zakona;
    f) izvrši isplatu suprotnu članu 55. ovog
    zakona;
    g) ne iskazuje transakcije u skladu sa
    principom van dohvata ruke sa povezanim
    licima u skladu sa čl. od 44. do 46. ovog
    zakona;
    h) ne vodi poslovnu evidenciju u skladu sa
    članom 57. ovog zakona;
    i) ne posjeduje dokumentaciju u skladu sa
    članom 40. ovog zakona;
    j) ne posjeduje dokumentaciju o transfernim
    cijenama u skladu sa članom 46. stav (1) ovog
    zakona;
    k) ne dostavi dokumentaciju Poreznoj upravi
    na njen zahtjev u skladu sa članom 46. stav (2)
    ovog zakona;
    l) razrez poreza utvrđen članom 48. stav (1)
    ovog zakona je manji od razreza poreza
    utvrđenog st. (3) i (4) istog člana.
    (3) Za prekršaj iz stava (2) ovog člana bit će
    kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu
    novčanom kaznom od 2.500,00 KM do
    10.000,00 KM.
    (4) Novčane kazne propisane st. (2) i (3) ovog
    člana povećavaju se za 50% u slučajevima
    kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi
    ili više puta prekršaj iz stava (2) ovog člana.
    Član 59.
    (1) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do
    30.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
    porezni obveznik ako:
    a) ne plaća akontaciju prema članu 52. ovog
    zakona;
    b) ne izvrši plaćanje u skladu sa članom 53.
    stav (2) ovog zakona;
    c) ne dostavi rješenje nadležnoj organizacionoj
    jedinici Porezne uprave u skladu sa članom 47.
    stav (4) ovog zakona.
    (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će
    kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu
    novčanom kaznom od 1.000,00 KM do
    3.000,00 KM.
    (3) Novčane kazne propisane st. (1) i (2) ovog
    člana povećavaju se za 50% u slučajevima
    kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi
    ili više puta prekršaj iz stava (1) ovog člana.
    XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
    Član 60.
    (1) Federalni ministar finansija će u roku šest
    mjeseci od dana stupanja na snagu ovog
    zakona donijeti Pravilnik o primjeni Zakona o
    porezu na dobit kojim će se propisati:
    utvrđivanje porezne osnovice, procedure
    utvrđivanja i naplate poreza, procedure za
    ostvarivanje prava na porezne poticaje, oblik,
    sadržaj, načine i rokove dostavljanja obrazaca
    poreznih prijava i druga pitanja od značaja za
    primjenu ovog zakona.
    (2) Federalni ministar finansija će Pravilnik o
    transfernim cijenama, za čije donošenje je
    ovlašten u skladu sa članom 46. stav (3) ovog
    zakona, donijeti u roku šest mjeseci od dana
    stupanja na snagu ovog zakona.
    Član 61.
    (1) Danom početka primjene ovog zakona
    prestaje važiti Zakon o porezu na dobit
    (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07,
    14/08 i 39/09), zaključno sa obračunskim
    periodom 2015. godine, izuzev odredbi koje se
    16
    odnose na porezno oslobađanje iz člana 32.
    koji se odnosi na započete investicije, a koji će
    se primjenjivati do isteka perioda pet godina i
    odredbi o prijenosu poreznog gubitka iz člana
  8. koji će se primjenjivati do isteka pet godina,
    odnosno perioda za koji su se mogli koristiti.
    (2) Postupak utvrđivanja porezne osnovice i
    naplate poreza na dobit za 2015. godinu izvršit
    će se po odredbama Zakona o porezu na dobit
    (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07,
    14/08 i 39/09).
    Član 62.
    Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od
    dana objavljivanja u “Službenim novinama
    Federacije BiH”.
    Predsjedavajuća Doma naroda
    Parlamenta Federacije BiH
    Lidija Bradara, s. r.
    Predsjedavajući Predstavničkog doma
    Parlamenta Federacije BiH
    Edin Mušić, s. r.